Prije svega, ispričaj nam kako si se odlučio da baš  nogomet bude sport koji želiš trenirati?

-Kao mali, često sam sa dedom gledao utakmice Barcelone u kojoj je igrao Messi, svidjelo mi se i tako da sam poželio da i ja treniram fudbal.


Koliko dugo već treniraš u “Pioniru”? Sjećaš li se prvih treninga i putovanja na utakmice?

-U “Pioniru” treniram više od 5 godina. Sjećam se svojih prvih treninga, bilo je jako teško dok se nisam uklopio u ekipu. Nakon upoznavanja sa drugarima bilo je puno lakše.

Da li je do sada bilo nekih ličnih ili timskih uspjeha?

-Bilo  je dosta i ličnih i timskih uspjeha. Od ličnih bih izdvojio kada su me iz Veleža pozvali da igram na međunarodnom  turniru u Sarajevu, gdje smo osvojili drugo mjesto i trebali ići na završni turnir u Beč. Ali zbog corone to se nije desilo. Sa tog turnira pamtim 2 gola koja sam dao jedan za drugim u nekoliko minuta. Od timskih uspjeha izdvojio bih međunarodni turnir u Vitezu, na kojem smo osvojili drugo mjesto, u jako teškoj konkurenciji.

Možeš li izdvojiti jedan tvoj najdraži gol ili neku od utakmica gdje si posebno dobro igrao?

-Moj najdraži gol sam dao u Vitezu, za prolaz u finale turnira protiv ekipe “Bambinosa” iz Sarajevo.

Koji je tvoj nogometni uzor? Da li imaš neku želju, u kojem klubu bi jednog dana volio zaigrati?

-Moji uzori su Džeko i Messi. Imam puno želja, a posebno bih volio zaigrati u PSG.

Za kraj, sta bi poručio dječacima, zašto da se bave nogometom?

-Poručio bih dječacima da se bave nogometom zato što je to timska igra, u kojoj se družimo i stječemo nova prijateljstva. A svakako da je bavljenje sportom važno za zdravlje. Na kraju bih pozdravio sve svoje drugare i zahvalio se treneru na pomoći i podršci koju nam pruža.