Spomenka Manigoda, uspješna je jablanička nogometašica, sa karijerom dugom 23 godine. U svojoj bogatoj karijeri nastupala je za “Vatrogasac” iz Bugojna, Travnik, Sarajevo, Omblu (Dubrovnik), Dinamo (Zagreb), Leotar i na kraju za Eminu iz Mostara. Sa dva kluba je igrala Ligu prvaka, upisala 84 nastupa pa žensku nogometnu reprezentaciju Bosne i Hercegovine, a sada radi kao trenerica mlađih kategorija u Fudbalskom klubu “Turbina”. Spomenka je za jablanica.live sumirala svoju bogatu igračku karijeru, te otkrila da planira ostarti na zelenom terenu u ulozi trenerice.

 

 

Za početak intervjua, ispričajte nam odakle ljubav baš prema nogometu?

-Kao dijete uvijek sam igrala “lopte” sa drugarima, ali sticajem okolnosti i stanja u tom momentu što se tiče fudbala, trenirala sam rukomet.  Međutim, nikada nisam izbjegavala šansu da uzmem bilo kakvu loptu i pokažem svoje fudbalsko umijeće i to se na kraju “isplatilo”.  Na jednom od tih treninga naša poznata sugrađanka Sabina Pehić je uocila moj talenat i pozvala me da idem sa njom u reprezentaciju i tu počinje moja fudbalska priča.

Gdje pravite Vaše prve nogometne korake, u kojem klubu?

-Kao što sam već pomenula, moj fudbalski put je bio malo čudan, te sam prvo nastupila za reprezentaciju pa onda za klub. Moj prvi klub je bio tadašnji “Vatrogasac” iz Bugojna. Nakon toga mijenjam nekoliko klubova, a između ostalog tu su bili i Moja profesionalna fudbalska karijera je trajala 23godine, što nije malo. Ali od svih ovih klubova izdvojila bih vrijeme provedeno u Dinamu iz Zagreba, gdje se stvarno ozbiljno radilo i gdje sam se osjećala profesionalno. Ali ne mogu da ne pomenem vrijeme provedeno u Leotaru iz Trebinja, gdje mogu slobodno reći da tu moja fudbalska priča dobija poseban ton. U toj ekipi sam naučila da uvijek nije rezultat presudna stvar, već sam pristup, druženje i ljubav mogu da nas učine mnogo srećnijim, nego sam rezultat.

 

Nastupali ste i za A selekciju Bosne i Hercegovine. Prisjetite se tog perioda. Ispričajte nam o kfalifikacijama koje ste igrali, o Vašim ličnim uspjesima?

-Nastupati za nacionalni tim je nadasve ogromna čast, mada sam ja u tom periodu bila previše mlada da bih shvatila kakav sam uspjeh zaista postigla. Imati 15 godina i igrati u isto vrijeme i za A i juniorsku selekciju, i pritom stvarati velike rezultate, a jedan od njih je kvalifikacija u elitni krug evropskog prvenstva. Moj najveći lični uspjeh je ustvari veliki broj nastupa za reprezentaciju BiH, tačnije 84 zvanična nastupa i plus prijateljske utakmice, što je znak da sam dugo trajala.

Dotaknimo se i Vašeg angažmana u Dinamu. Kako ste bili tamo primljeni?

-Nastupati za tako veliki klub kao što je Dinamo je velika privilegija i ogromno iskustvo. Moram biti iskrena i reći da sam, iako poslije svih ružnih scena koje su se dešavale u našim državama, bila jako lijepo primljena i  ugodno sam se osjećala u istom.  To dokazuje dug vremenski period koji sam provela tamo, tačnije 7 sezona, koje su bile jako uspješne, kako u državnom prvenstvu, tako i u evropskom. Još bih da istaknem da sam u Dinamu dijelila svlacionicu sa jednom od najpoznatijih fudbalerki na prostorima bivše Jugoslavije,a to je poznata Maca Maradona. Istakla bih i  da sam sa ekipom Dinama i ekipom SFK iz Sarajeva igrala Ligu šampiona i da smo ostvarili dobre rezultate. Svi smo upoznati s tim  šta znači igrati Ligu prvaka. Prvu utakmicu Lige prvaka odigrala sam sa ekipom SFK iz Sarajeva, velika je čast igrati takvo nešto i te utakmice su na većem nivou. Drugi put sam igrala sa ekipom iz Dinama, a osjećaj je zaista neopisiv.

Vaša zadnja destinacija je mostarska Emina. Koliko dugo ostajete tu? Da li ste zadovoljni  nastupima za Eminu?

-Poslije dužeg vremena napokon sam bila blizu kuće i osjećala sam se jako poštovano od samog Kluba i to mi je pomoglo u odluci da u takvom jednom klubu završim svoju karijeru. Tri godine sam bila u tom klubu i ovim putem bih se zahvalila na lijepom druženju.

Trenutno obavljate trenerski posao u Fk Turbina,rad sa mlađim kategorijama. Kako ste se snašli u toj ulozi?

-Jako se lijepo osjećam u radu sa mlađim kategorijama i srećna sam što svoje znanje i iskustvo mogu da prenesem upravo na naše  najmlađe sugrađane.

Nalazite se na zalasku Vaše bogate igračke karijere. Gdje sebe dalje vidite u sportu, da li i dalje u ulozi trenerice?

-Svoju budućnost svakako da vidim na zelenom terenu, nisam se čak ni nadala da će mi ova uloga trenerice ovako prijati.  Tako da sam sigurna da je moja budućnost upravo u tom pozivu.

Kakvo je, po Vašem mišljenju, stanje u ženskom nogometu BiH? Vidite li perspektivu?

-Svakoga dana sve je izvjesnije da je ženski fudbal dobio svoje mjesto u državi, te da iz dana u dan raste.  Sigurno da ima perspektivu i da više nogomet nije samo muška igra.