Nihad Nino Behrem je muzičar iz Jablanice koji iza sebe ima studijski album, autor je himne Sportskog saveza Jablanica, himne Odreda izviđača “Jablan” Jablanica, te dobitnik brojnih nagrada i priznanja. Dao je svoj muzički pečat i doprinos Jablanici, te je nezaobilazan kada je riječ o proslavama, veseljima, slavljima. Razgovarali smo sa istaknutim muzičarem o aktuelnim projektima, kao i o dugogodišnjem bavljenju muzikom.

Kako i kada ste zainteresovali za muziku? Vaši muzički počeci?

-Najčešći odgovor na ovo pitanje je „od malih nogu“, tako da će i moj odgovor biti isti. U mom slučaju je zaista tako. Kao dijete sam imao neki klavirčić na kojem sam naučio da sviram neke laganije melodije i pjesmice. Kasnije sam dobio gitaru u koju sam se odmah zaljubio.  Završio sam nižu muzičku školu u Jablanici, instrument gitara. Da, u to vrijeme je postojala niža muzička škola u Jablanici.  Od tada počinje moje druženje sa gitarom, jer gdje je gitara, tu je i društvo, i obrnuto. Tada počinjem  da pomalo komponujem i pišem pjesme, tako da sam sa šesnaest godina napisao i prvu ozbiljniju pjesmu „Prijatelju moj“, koju sam posvetio svome prijatelju, koji nas je prerano napustio. Tako počinje moja muzička avantura.

Kako odlučujete da se ozbiljnije krenete baviti muzikom?

-Ja zapravo nikad nisam doživio taj trenutak da kažem „eh, sad sam odlučio da ću se ozbiljno baviti muzikom“. Čak mislim da su to roditelji nesvjesno odlučili umjesto mene kupivši mi prvi instrument. Nekako je to sve išlo svojim tokom. Druženje sa muzičarima, prvi javni nastupi i vi ste već u tom svijetu. Zapravo, sa prvim javnim nastupom, kada osjetite tu energiju, vi ste istog trena „inficirani“ i ne možete više bez toga.

Koje biste festivale i nastupe izdvojili u Vašoj karijeri?

-Uff, to je teško pitanje… Zaista je bilo mnogo dobrih nastupa da bih izdvojio neki, a mnogi me još čekaju. Svaka svirka ima neku svoju energiju, pa i ona „najmanja“. Što se tiče festivala, izdvojio bih regionalni Euro pop festival u Zenici, na kojem sam  osvojio prvu nagradu za interpretaciju. Predstavio sam se s pjesmom „Kamen“ koju kao autor potpisuje Al’ Dino. Bila je stvarno jaka konkurencija, gdje nas je bilo iz raznih krajeva Europe. Pojedini su kasnije uspješno predstavljali svoje države na Euroviziji. Koliko je taj festival ostavio traga, govori činjenica da sam se u narednim godinama predstavljao i kao autor sa drugim izvođačima. Nažalost, taj festival kao i većina drugih u regiji više ne postoji.

Koji muzički žanr preferirate?

-U svakom muzičkom žanru ima podjednako i dobre i loše muzike, tako da je to jedina podjela koju priznajem. Mislim da je siromašan svako onaj koji sluša i preferira samo jednu vrstu muzike. Uvijek sam slušao sve, tako da je i moj repertoar šarolik i raznolik. Što bi rekli: „od Baha do sevdaha“ ili „Od Nirvane do Silvane“. Kako god hoćete.

Okušali ste se i kao tekstoposac (kompozitor), kako Vaših numera tako i himne Sportskog saveza Jablanica i drugih udruženja. Kakvo je to iskustvo bilo za Vas?

-Tačno, kao autor sam se već okušao i na svom albumu koji sam snimio 2007. godine, gdje sam osim pjesme „Kamen“ autor svih ostalih pjesama. Na albumu se nalazi jedan interesantan duet sa Ernom Džeba, gdje sam uspio spojiti dva različita stila pjevanja. Inače, čitav album je veoma raznolik. Također, radio sam i dosta pjesama i za druge izvođače koje su imale zapažen uspjeh. A što se tiče himne Sportskog saveza Jablanica, mogu reći da je bio veliki izazov za mene. Trebalo je spojiti i ubaciti u tekst sva sportska udruženja, a da to ima smisla. Mislim da sam uspio u tome. Ono što je prelijepo iskustvo koje moram spomenuti je rad sa izviđačima. Njima sam uradio i himnu udruženja, kao i pjesmu s’ kojom  smo prošle godine  na festivalu izviđačke pjesme osvojili nagradu publike za najbolju kompoziciju. Prelijep osjećaj je raditi sa malom rajom, još kada za taj rad dođe i potvrda u obliku nagrade, znam da sam uradio pravu stvar. Ovih dana bi trebao biti gotov i studijski snimak, pa ćemo je malo promovisati.

Koliko se danas isplati baviti muzikom?

-Sama činjenica da sam dugogodišnji muzički radnik, a još uvijek sam živ, sve govori…Ovo je veoma težak posao i na trenutke dolazi i do zasićenja i umora, ipak ljubav prema muzici i ta specifična energija me ostavlja u ovom poslu. Mislim da ću uvijek na neki način biti u muzici.

Da li u planu imate neke nove muzičke projekte?

-Malo je teška situacija što se tiče epidemije, al’ uvijek ima nekih ideja i projekata. Ono je što je aktuelno i na čemu radim je prva sevdalinka u kojoj se spominje Jablanica. Naime, radi se o tekstu koji je star preko sto godina (autor nepoznat) i koji je došao u moje ruke kako bih mu udahnuo život. To sam i uradio. To je bio jedan pravi arheološki posao. Napravio sam jednu novu, staru sevdalinku.  Ono što sad predstoji je iznalaženje sredstava da se uradi studijski snimak i spot. Nadam se da ću uspjeti u tome jer bi ovo bila jedna odlična priča za Jablanicu. Također, imam namjeru da nešto uradim i za sebe, mimo ovih projekata. Neki singl, spot..Stalno to odlažem iz raznoraznih razloga. Mislim da je vrijeme.