Kako se Vi odlučujete za ovaj poziv? Šta je to što Vas je privuklo da se bavite likovnom umjetnošću?

-Želio bih se prije svega predstaviti čitaocima. Zovem se Nihad Ćosić i profesor sam likovne kulture i akademski slikar (što se tiče diplome). Bavim se još i književnošću i multimedijalnom umjetnošću. Još kroz osnovnu i srednju školu ispoljavao sam ljubav prema slikanju, crtanju i pisanju. Nakon srednje škole dvoumio sam se između arhitekture, elektro fakulteta i likovne akademije. Prevagnulo je likovno, jer nije bilo skučeno okvirima i granicama kao arhitektura.

Možemo li čuti nešto više o Vašim samostalnim izložbama, kao i onim grupnim?

-Tokom mog školovanja sam organizovao razne izložbe, kako za odrasle, tako i za djecu. Izlagao sam u skoro svim gradovima u BiH. Bihać, Mostar, Sarajevo, Kladuša, Tuzla i tako dalje.Također sam izlagao i van granica BiH. Što se tiče samostalnih izložbi, one su bile zastupljenje u Jablanici, Mostaru i Kladuši. Od kolektivnih izložbi treba pomenuti da sam 2010. godine predstavljao BiH na internacionalnom festivalu  portreta, gdje je učestvovalo više od 380 država svijeta. U književnim vodama sam bio u kategoriji do 30 godina nominovan za titulu Književni vitez. Zastupljen sam u nekoliko zbornika knjiženosti na prostoru Balkana. Trenutno učestvujem na Balkanskoj uniji pjesništva.

Koje su to poruke, koje Vi kao umjetnik nastojite prenijeti Vašim radovima?

-Što se tiče mojih radova, bili oni pisani, crtani, slikani ili snimljeni, uvijek je to tema čovjek, ljudski problemi, vezani sa smisao, traženje sebe – jednom riječju postojanje. Kroz svoje radove progovaram o ljudskoj nepravdi, odrastanju, starenju, traženju smisla itd. To možete vidjeti i zadnjom izložbom koja nosi naziv “Kulturno nazadovanje i odlazak u prošlost”. Tu imate i video performans moje pjesme “Neretva teče, Jablanica šuti”.

Budući da Vi trenutno radite kao profesor likovne kulture u školi, kakav je Vaš stav po pitanju online nastave? Da li mislite da će ova situacija ostaviti trajne posljedice po pitanju kvalitete dječijeg obrazovanja?

-Škola k'o škola – generacije se smjenjuju. Pokušavamo ih usmjeriti da razmišljaju van okvira koje im nudi lažno blještavilo interneta. Kao i u matriksu, teško je pojedincu da se izdigne iz svakodnevnice šablona kojima je izložen. Vlast kulturu ne vidi kao svoje sredstvo, kao što je bilo u Jugoslaviji, kojim bi postigla ciljeve. Tako je čovjek sveden na osnovno preživljavanje – raditi, jesti, raditi, itd. Svede se na životinjski instikt, a život mu prekidaju reklame sa TV-a, kompjutera, mobitela, tableta, itd.
Tako i online nastava, mlade i neiskvarene mozgove posjedne pred računare. Online nastava ima svoje prednosti i mane, teško ju je primijeniti na niže razrede, dok kod viših razred meni djeluje OK. Djeca pored YOUTUBE kanala, igrica, mogu i da odvoje vrijeme i da malo istražuju i upoznaju se sa raznim materijalima, bar iz likovne oblasti. Najteže ostaje na nastavnicima, kako da đaka ocjene. Uglavnom, ovdje se radi o sistematskom uništavanju mašte, jer da porobite neki narod, prvo mu morate uništiti maštu. Zato ja i dalje bilježim, pišem i pripremam nove projekte, kako u vidu pjesme, tako i u vidu slike, knjige itd.