Nejra Sefer je alumni član Budi Muško Kluba Jablanica. Kroz svoj društveni aktivizam u lokalnoj zajednici, postavlja primjer drugim mladim ljudima kako bi trebali djelovati, ako u Bosni i Hercegovini žele vidjeti promjene na bolje. U sklopu svog volonterskog rada, Nejra je imala priliku učestvovati u mnogim značajnim projektima, te pohađati brojne interesantne i za mlade ljude bitne edukacije i seminare.

Kako se kod Vas javlja interes za društenim angažmanom?

-Prvenstveno bih željela pozdraviti Vaše čitatelje te zahvaliti na pozivu i interesovanju za moj angažman u lokalnoj zajednici.
Kao neko ko je od malena gajio interes prema društvenim naukama, a samim tim radu i interakciji sa drugima, na neki način je moj životni put već bio zacrtan. Naime, moj interes za nevladin sektor datira još iz osnovne škole, no prvi korak sam učinila tek tokom srednjoškolskog obrazovanja kada sam se odlučila priključiti Omladinskom klubu Pod istim suncem u Jablanici. Pod okriljem prethodno navedene nevladine organizacije djeluje i Lokalni volonterski servis u Jablanici koji prijavljenom pojedincu omogućava volontiranje u javnoj ustanovi ili nevladinoj organizaciji shodno njegovim afinitetima.

Možete li navesti neke od aktivnosti i projekata u kojima ste učestvovali? Šta ste sve imali priliku raditi kroz Vaš volonterski rad?

-Tokom višegodišnjeg djelovanja u statusu volontera, imala sam priliku raditi sa djecom, biti dio velikog broja ekoloških akcija i raznih događaja organizovanih od strane naše lokalne zajednice. Neke od volonterskih akcija bile su akcija uređenja trim staze, manifestacija Čarobna noć i mnoge druge. Jedan od projekata koji je doprinio našoj zajednici bio je projekat „Mlad grad – ideje za budućnost“ u sklopu kojeg je postavljena i prva pametna klupa u Jablanici. U sklopu volonterskog djelovanja, bila sam jedna od osoba koja je radila na razvoju, implementaciji i potpisivanju ugovora prethodno pomenutog projekta čime se izuzetno ponosim.  Priključenjem se Budi muško klubu u Jablanici, a samim tim postavši i jedan od vršnjačkih  edukatora, postala sam dio jedne izuzetno lijepe priče za koju mogu slobodno reći da traje i danas uprkos tome što sam svoje obrazovanje nastavila na Univerzitetu u Sarajevu. Programom Y, koji u vidu radionica predstavljamo srednjoškolcima, na adekvatan i paradigmatičan način promovišemo zdrave stilove života, rušimo rodne stereotipe i nastojimo riješiti pitanje rodne neravnopravnosti. Mladi imaju priliku učiti od mladih što smatram izuzetno bitnim i što se pokazalo vrlo korisnim u dosadašnjem radu. Jedna od posljednjih aktivnosti u kojima sam učestvovala bila je kampanja povodom Međunarodnog dana mladih, 12. augusta.

Aktivizam u lokalnoj zajednici podrazumijeva i rad na sebi te stalno učenje i nadopunu znanja. Možete li izdvojiti seminar/edukaciju koji su na Vas ostavili najveći utisak?

-Tokom aktivnog članstva, imala sam priliku uzeti učešće na mnogim edukacijama, seminarima i obukama gdje sam imala priliku usavršiti svoje znanje i naučiti kako na što efikasniji način to stečeno znanje prenijeti na druge. Jedan od seminara koji je zacijelo promijenio moj pogled na društvo bio je seminar u Madridu, čija je tematika prevencije govora mržnje u društvu okupila dvadeset učesnika iz različitih zemalja Evrope. Tokom sedmodnevnog intenzivnog rada na našoj komunikaciji i retorici, imala sam priliku učiti od pojedinaca koji su svoj rad u potpunosti posvetili mladima i nastojanju što uspješnijeg stvaranja inkluzivne kulture i zajednice.

Možete li prokomentarisati aktivizam današnje omladine u lokalnim zajednicama? Da li su mladi dovoljno aktivni, te po Vašem mišljenju, koji su to gorući problemi koji danas muče mlade ljude?

-Kao jedna mlada osoba koja sebe u budućnosti vidi upravo ovdje, u Bosni i Hercegovini, moram skrenuti pažnju na aktualne probleme sa kojima se omladina susreće. Naime, nezaposlenost jeste gorući problem, ali vratila bih se korak unazad i spomeula par stvari poput obrazovanja i  participacije mladih u javnom životu koji su itekako bitni za prosperitet naše države i predstavljaju jedan od razloga zašto mladi odlučuju svoj život nastaviti van granica Bosne i Hercegovine. Sigurno je da naša zemlja posjeduje kvalitetan stručni kadar koji mladima može pružiti i više nego dovoljno teorijskog znanja, međutim bez praktične komponente naš obrazovni sistem ne može dostići viši nivo. Loša povezanost obrazovnog sistema sa sektorom rada i zapošljavanja, odnosno tržištem rada predstavlja veliku prepreku za dalje kao i za samo zaposlenje čemu se u konačnici i teži. No, kao veliki prolem koji sam uočila kroz višegodišnji angažman i rad sa mladima, navela bih apatičnost, nezainteresiranost mladih, a naročito adolescenata koji su zapravo i ciljna grupa dosadašnjeg djelovanja. Naš cilj je stvoriti ekonomsku, socijalnu i političku sigurnost za nas same, ali i buduće naraštaje.

Međutim, besperspektivnost ne ostavlja prostor za napredak i put ka uspjehu, te mladi podliježu manipulatorskim djelovanjima, a proces indoktrinacije na štetu mladih postaje sve češći. Ne očekujući kritički osvrt ili bilo kakvo propitivanje njima nametnute doktrine, ciljna skupina ostaje na praznim obećanjima i doživotnoj stagnaciji. Kao zemlja u razvoju, mnoge su poteškoće sa kojima se svakodnevno suočavamo, ali daleko od toga da perspektive u našoj zemlji nema. Mladima je potrebna strategija kao dugotrajna investicija koja treba da bude razvojna i da podrazumijeva spremnost vlasti da se suoči i krene u borbu sa problemima. Jasno definirane ideje i programi vodit će ka poboljšanju položaja, smanjenju stope nezaposlenosti i naravno povećanog aktivizma mladih. Korak ka tome bio bi i angažman mladih na lokalnoj razini kako bi postali akteri društvenog razvoja.