Na desetine hiljada vjernika iz cijele BiH, ali i inozemstva, već desetljećima bi se radovalo dolasku druge subote u svibnju. Jer, taj dan je, tradicionalno, označavao jednu od najvećih vjerskih manifestacija u BiH – mevlud na Buni, piše Avaz. Rijeke ljudi slile bi se u Tekiju na vrelu Bune u Blagaju, južno od Mostara, jedan od najljepših prirodnih ambijenata, kako bi, nakon Ajvatovice, pohodili to najveće dovište u BiH i nazočili mevludu i zikru. U ovoj oazi duhovnosti, mjestu spoznaje, mira, sigurnosti svi oni bi tražili duhovno nadahnuće i snagu za sve ovozemaljske kušnje i izazove i radovali se milozvučnim glasovima mostarskih imama, šejhova i derviša.

Nažalost, ovo mjesto, koje je u prošlosti bilo dom kaderija, rufaija, halvetija i nakšibendija, posljednjih mjeseci je pusto.

Tekijske kapije su zaključane zbog općepoznate situacije s koronavirusom, a zikr, kojem prisustvuju najviše tri osobe, kao i u drugim tekijama, održava se samo jednom tjedno. No, iako s lokotima, sama blizina ovog zdanja, kao uklesanog u stijeni, snaži, miluje i krijepi srce i dušu. Zbog ramazana, ovogodišnji mevlud se, prema kalendaru Islamske zajednice BiH, trebao održati 30. svibnja, ali je i taj datum pod velikim upitnikom. Prirodno-graditeljska cjelina Tekije u Blagaju kod Mostara proglašena je nacionalnim spomenikom BiH u prosincu 2003. godine, a označena je i kao jedna od najposjećenijih turističkih destinacija u BiH.

Ansambl blagajske Tekije izgrađen je, pretpostavlja se, odmah po uspostavljanju osmanske vlasti u Hercegovini, a najkasnije oko 1520. godine. Prvobitno vođena od strane bektijaškog reda, a kasnije, u 18. stoljeću, poslije obnove od mostarskog muftije Zijaudina Ahmed-ibn-Mustafe, postat će centar okupljanja halvetija. Tekija na vrelu Bune u Blagaju kod Mostara prvi put se spominje u Putopisu Evlije Čelebija, koji je kroz ovo mjesto proputovao 1664. godine, piše Avaz.