Prvi moderni kafić koji je u Jablanici otvoren jeste Kafe bar “Fuko”. Na ideju je, dobro poznati Fuko Begović iz Jablanice, došao 1979. godine. No, sada već porodični posao vodi sin Hasan Begović. Kafe bar “Fuko” je u Jablanici odavno dobio kultni status kod svih radnika i radnica, jer su upravo ovo u najvećem broju mušterije kojima je jutarnja kafica kod Fuke nezaobilazan ritual. Otac i sin su bili i dugogodišnji nogometaši Turbine, te kako je Hasan Begović u razgovoru istakao, kroz nogomet su sticali mnoga prijateljstva i poznanstva, tako da ti ljudi i danas svraćaju na kafu kod Fuke. Begović ističe da je tajna dugogodišnjeg opstanka to što imaju mnogo poznanstava, kako zbog nogometa, tako i zbog same društvene prirode vlasnika.

“Kafić je otvoren 14. jula 1979. godine. U to vrijeme je moj otac Fuko radio kao automehaničar u Granitu i igrao nogomet u Turbini. Na ideju je došao sam i uz pomoć svojih prijatelja, koji su mu dosta pomogli, odlučuje se na otvaranje kafića. Ispostavilo se na kraju da je to bio pun pogodak u to vrijeme, pošto je to bio u to doba prvi kafić modernog tipa. Do tad su u Jablanici egzistirali neki drugi tipovi kafića, recimo više restoranskog tipa. U to vrijeme je bilo vrlo teško i zahtjevno otvoriti kafić. Kuća je bila na ćošku i bila je faktički smještena u dvije ulice. Lice kuće je bilo u glavnoj ulici Pere Bilića i pošto je tada bio komunizam, mome ocu nisu dozvolili da sipa alkohol u ulici Pere Bilića, jer je to glavna ulica. Fuko tada dolazi na ideju da probije vrata na drugoj strani kuće, koja je bila u drugoj ulici, koja se zvala Putnikova i tako dolazi do ideje da gosti ulaze kroz tu ulicu u kafić i od tada se mogao sipati alkohol – pošto su vrata bila u sporednoj ulici, a ne u glavnoj”, počinje priču Hasan Begović.

Inspekcija je u to vrijeme bila rigorozna:

“Sličnih objekata u to doba u Jablanici nije bilo. Samo je u Sarajevu postojao kafić “Stari sat”. U to doba su  mjere bile rigorozne. Kada je riječ o inspekciji, gledalo se na sve male sitnice. Higijena je bila broj jedan i zaista je ta higijena morala da bude na zavidnom nivou. Inspekcije su konstantno dolazile. Bilo je teško i nabaviti piće. U početku je otac kafu pravio na kolu. Voda provrije, kafa se zalije i služi. A kasnije je otac donio iz Italije prvi aparat za kafu u Jablanicu, a i šire. Također, kasnije dolazi i do nabavke ledomata, što je u to doba bilo nešto famozno. Dakle Fuko Begović donosi aparat za kafu iz Italije, gdje su se ljudi tom aparatu divili i čudili, pa donosi ledomat, zatim fliper – sve je to za to doba bilo nešto novo i izazivalo je čuđenje kod ljudi. Dva puta smo obnavljali kafić. Prvi put 1989. godine i drugi put 2002. godine. Iz godine u godinu posao je išao sve bolje i bolje. Kroz radnju je prošlo ne samo mnogo mušterija, nego bukvalno cijela  Jablanica pa i šire i dalje. Područje Bosna i Hercegovine pa i šire, nadaleko smo poznati. Evo jedna izreka koja datira još od davnina: Jesil’ bio u Jablanici? Jesam. Jesil’ pio kafu kod Fuke? Nisam. E, onda  nisi bio u Jablanici. Dakle, za ovih 40 godina kroz kafić je prošao mali milion gostiju.”

Njihova kafa je dobro poznata svim građanima Jablanice, pa i šire:

“Specijalitet je oduvijek bila dobra i kvalitetna kafa, a ljudi su dolazili godinama “muhajem” na tu kafu i bili zadivoljni godinama, pa i dan danas. Naš posao se godinama zasniva na kvalitetu te kafe, na higijeni, na ljubaznosti prema gostima i naravno na svaku mušteriju gledamo isto. Ne gledamo koju titulu nosi, nego samo preferiramo profesionalni i prijateljski odnos prema svakom gostu.

Za naš kafić je zaista specifično to da ljudi koji ujutru idu na posao imaju svoju rutinu, popiju  kafu prije posla kod nas, pa na pauzama u firmama, pa poslije posla. Uglavnom sve se vrti godinama oko te famozne kafe. Opstali smo sve vrijeme, a kada je stigao rat kafić zatvaramo na neki kratki period i nakon smirivanja te nesretne situacije, kafić se ponovo otvara i tada dolazi nešto novo. Naime, moj otac je mene uveo u posao. Upisujem ugostiteljsku školu i krećem istim putem kao i otac. Tako sam ja od oca naslijedio kafić i nastavljam sa očuvanjem te tradicije. Iz dana u dan se borimo da naši gosti odlaze iz kafića zadovoljni, veseli i nasmijani. Čuvamo tradiciju koju smo godinama gradili i borit ćemo se da tako bude i u budućnosti.
Ovim putem se želim zahvaliti kompletnom stanovništvu Jablanice, pa i šire, na ukazanom dugogodišnjem povjerenju. Također, ova trenutna situacija sa pandemijom je ostavila traga na nas. Iza sebe imamo 2  mjeseca koja nismo radili. Moje razmišljanje je da smo prebrodili rat, pa ćemo prebroditi i ovo. Tako je kako je, ne samo nama nego svima. Trebamo se svi boriti i slušati odgovorne ljude i bit će sve kako treba.”