Interesantan tekst zavičajne historije za jablanica.live spremio je naš čitatelj, Adnan Jusupović, profesor historije. Tekst prenosimo u cijelosti:

Gradac na ušću Rame

Jablanica je grad izuzetno bogate ali slabo istražene historije. Oskudnost podataka skriva nam pravu sliku o prošlosti jablaničkog kraja.  Brojne srednjovjekovne nekropole sa stećcima potvrđuju da je Jablanica s okolinom u srednjem vijeku, uprkos otežanim uslovima za život, bila relativno dobro naseljena. Mnogobrojni kulturno-historijski spomenici i arheološki ostaci svjedoče o burnoj prošlosti našeg kraja.  Na ovom području evidentiran je i registriran srednjovjekovni grad  koji se nalazio blizu bivšeg ušća Rame u Neretvu. Na strmom grebenu na jednom od važnijih puteva koji su iz Neretve išli u Ramu  nalazio se  stari grad Gradac. Ono što je posebno zanimljivo za ovaj grad jeste narodna predaja, prema kojoj se na najvišem uzvišenju, u šćemernoj magazi, nalazi sakriven zlatni novac. Poslije stvaranja Jablaničkog jezera, ušće rijeke Rame je potopljeno, te se Gradac našao na vrhu jednog ostrva. Na ruševine ovoga gradića prvi je ukazao Karl Patsch u Glasniku Zemaljskog muzeja BliH, 1902 (str. 325— 320), pa njegov kratki opis prenosimo u cjelini: “S desne obale rijeke Rame tik uz mjesto gdje uvire u Neretvu, izbočio se sa sviju strana strmi greben, kojemu je ime “Gradac mala tovarnica”. Na njegovom, gustom šikarom obraslom, uzanom i hridovitom vršku nalaze se sa sjeverne strane ostatci zidova, sagragjeni od lomljenog kamena u kreču. Ove su zidine vanredno oštećene jer su tu seljaci tražili blago. Kako se nigdje nijesu našli odlomci cigle, biće da su te zidine ostatci neke utvrde iz doba poslije Rimljana, koja je imala da zaštiti ovuda prolazeću cestu.

Ovaj samo za pješaka i konja podesni put vodio je iz Konjica niza Neretvu do ovog našeg Graca pa onda uz Ramu do Slatinske ćuprije, gdje se je dijelio u dva pravca: jedan koji je išao u Prozor, Bugojno i Travnik, a drugi u Jablanicu i Mostar. Na najvišoj tački ovog grebena sakriven je, kako seljaci iz okolice tvrdo vjeruju, u nekoj šćemerenoj magazi veliki kazan, napunjen do vrha zlatnim novcem. Ja bilježim to namjerice, jer nam se s nekih strana spočitavalo, da smo ovo s arheološkog gledišta silno važno mjesto dosad zanemarili.“

Đuro Basler je 1955. godine pisao da je Gradac na ušću Rame nastao još u kasnoantičko doba, međutim  višekratnom provjerom Pavao Anđelić, pronalazi ulomke keramike koja je karakteristična upravo za srednjovjekovne gradove.
Mjesta na kojima se prema predaji nalazi skriveno blago uvijek su privlačila pažnju znatiželjnika u nadi da će ga pronaći. Zbog toga je često dolazilo do rušenja gradova kako bi se došlo do neke vrijednosti. Vjerovatno je takva bila i sudbina ovog grada o kojem danas ne postoje nikakvi tragovi.

Korištena literatura:

*Patsch, Karl, „Rimska mjesta u konjičkom kotaru“, Sarajevo, GZM, 1902.
*Anđelić, Pavao, Historijski spomenici Konjica i okoline, Konjic, 1975
*Tomislav Anđelić “Stanje kulturno-historijskih spomenika jablaničkog kraja od prahistorije do XV. stoljeća”