Već ste nekoliko godina penzionisani. Kao nekadašnji aktivni sportista i dugogdišnji radnik HE na Neretvi, kako Vam padaju mirniji dani?

-Jeste, u penziji sam već 7 godina, kao nekadašnji radnik HE na Neretvi. Za par mjeseci napuniti ću 70 godina. Zdravlje me dobro služi, ne žalim se, a mislim da je sve to zahvaljujući sportu.

Krenimo priču o Vama sa sportom. Bili ste dugogodišnji člank karate kluba u Jablanici. Možemo li čuti nešto Više o tome?

-Pa evo, krenuti ćemo i o tome. Ovo što želim da ispričam, mlađa generacija ne zna. Moja je rahmetli majka Mostarka. Jednom kad sam bio kod nene, nabasam na plakatu upis u Karate klub “Mostar”. To je bilo davne 1971. godine. Tu sam vježbao i trenirao do zelenog pojasa. U Zaostrogu na seminaru legendarni rahmetli Salko Ćurić mi je predložio da formiram karate klub u Jablanici. I tako sam ja donio karate sport iz Mostara. Majstor sam karatea  prvi dan i nije mi nikad bio cilj da se kitim zvanjima, uvijek sam bio skroman. Moj osnovni cilj bio je da mi učenici budu dobri ljudi u životu. Bavio sam se karateom pune 23 godine. To bi bilo ukratko o tome.

Nakon karatea, Vaša ljubav je i slikarstvo. Kada i kako počinje Vaša ljubav prema slikanju?

-Dosta davno, još u osnovnoj školi su me umjetničke slike zanimale. Uvjek sam nešto crtao po tekama. Ali život odvuče na drugu stranu. Poslije rata odlučim da se bavim malo ozbiljnije slikanjem. Nabavim materijal i samostalno počinjem raditi 2010 godine. Akademskog slikara Vedata Mujaka iz Konjica smo nagovorili da osnuje školu slikanja u Jablanici. Kod njega sam 4 godine obučavao, “skidao” cake i tajne slikarstva.

Kojom tehnikom slikate, i šta su Vaši motivi?

-Radim akril tehnikom, uglavnom. Ponekad su to olovka ili ugljen. Motivi su: pejzaž, mrtva priroda i cvjeće. Volim da radim našu Doljanku i izvor vodu Mlaku. Od mrtve prirode šipke i jabuke. Ponekad radim i ostalo.

Da li je bilo nekih izložbi tokom Vašeg rada i koje su to?

-Jedna i jedina samostalna izložba se desila u gradu i to zahvaljujući HE Jablanica u kojoj sam radio, inače je ne bi ni bilo. A kolektivne izložbe imamo svake godine za dan Općine.

U Jablanici ima dosta ljudi koji se bave slikarstvom. Da li u našem gradu postoji neko udruženje slikara ili mjesto gdje se slikari okupljaju?

-Postoji udruženje slikara “Likovno udruženje građana” čiji sam član i ja bio. Kad sam otišao u penziju napustio sam društvo i sada radim samostalno. Bošnjačka zajednica kulture “Preporod” mi je ustupila prostoriju gdje radim.

Koliko je lokalna zajednica zainteresovana da pomogne bilo u prostoru/ ateljelu ili na neki drugi način?

-U Jablanici postoje i akademski slikari koje niko ne pita kako rade i ne mari se za njih, a ne za samostalne slikare. U Jablanici ima nekoliko veoma dobrih slikara.

Imate li vi uzora u svijetu slikanja i umjetnosti?

-Moji uzori u slikarstvu su Rebrandt, Vincent van Gogh, Gabrijel Jurlić i Safet Zec.

Kao nosilac crnog pojasa i kao slikar, koliko je to po vama spojivo?

Ovdje bih samo odgovorio da su i karate i slikarstvo za mene umjetnost.

Kako zainteresirani građani mogu kupiti neku Vašu sliku?

-Boga mi, slabo ima zainteresovanih građana za umjetničku sliku. Da ne potcjenjujem građane, mi nemamo naviku da imamo u stanu lijepu sliku, pogotovo od domaćih slikara. Ako je neko zainteresovan za sliku, ja radim u Preporodu na spratu svaki dan.