Dok je danas preduzeće “Granit” dd Jablanica-u stečaju u vrlo delikatnoj situaciji, čekajući ishod sudskog procesa o koncesiji nad majdanima granita, historija industrije granita u Jablanici je izuzetno bogata i uspješna. Davne 1910. godine kreću istražni radovi na rezervama kamena granita u Jablanici.

Istražni radovi na rezervama kamena granita vršeni su od strane geoloških stručnjaka kao što je Katzer 1910. godine i 1926. godine od strane austrijskih stručnjaka. Rezerve su utvrđene na 2,5 miliona kubnih metara kamena korisnog za eksploataciju. Zakonom o nacionalizaciji 1945. godine izvršena je nacionalizacija majdana pa je sva imovina prešla u društvenu svojinu. 1945. godine osnovano je preduzeće za eksploataciju granita pod nazivom Kamenolom granita Jablanica. Kasnije je rješenjem Vlade NR BiH broj: 501/47 od 22. aprila 1947. godine osnovano preduzeće Industrija granita Jablanica. Preduzeće je od 1945. do 1950. godine bilo uključeno u građevinsku operativu. Bilo je pod neposrednim rukovođenjem Glavne direkcije rudarstva NR BiH u Sarajevu. Proizvodila se kocka za pokockavanje cesta, ivičnjaci i granitni blokovi. Bilo je zaposleno oko 280 radnika. Već u ovom periodu počinje se razmišljati o industrijskom načinu proizvodnje. U tom cilju, preduzeće je vršilo nabavku mašina, kompresora, cjepačica i drugih strojeva i alata za savremeniju obradu kamena.

1956. godine u Jugoslaviji je došlo do smanjenja investicionih ulaganja u određene grane privrede. Kolektiv Industrije granita je došao u tešku situaciju, pa je zaprijetila i likvidacija preduzeća. Međutim, hrabri radnici i upravljačke strukture preduzeća nisu gubile nadu u bolje sutra. Od trgovine su se uzimale životne namirnice na poček (veresiju), te su tako održale radnu snagu. Preživjelo se i ostvarile su se perspektive za razvoj Industrije granita u Jablanici. Od ovog perioda cijeli kolektiv Industrije granita mijenja svoj odnos i bori se za bolju organizaciju rada. Svaki dan se povećavao broj  zaposelnih radnika. U industriji granita se odlučuje o podizanju, izgradnji pogona za finalnu obradu granita. Izgrađena je Radionica za izradu ukrasnih ploča od granita-gabra. Montirani su klasični gateri proizvođača “Progres” iz Mladenovca.

U Industriji granita je 30.10.1960. godine održana velika svečanost povodom otvaranja novog pogona, Radionice za izradu granitnih ploča. Na mitingu je prisustvovalo oko hiljadu građana uključujući i radnike Industrije granita. U ime Sreskog narodnog odbora Mostar kolektivu Industrije granit su čestitali Vojo Korač i Danilo Bilanović i tom prigodom održali prigodne govore.

Bržem razvoju Industrije granita doprinosi uvođenje teretnih kamiona za izvlačenje granitnih blokova iz majdana, organizovanje tečajeva za klesare-kamenoresce, školovanje klesara na Braču, a potom u Srednjoškolskom centru u Jablanici. Uvode se gateri za rezanje granitnih blokova proizvođača “Gregori”, što je doprinijelo povećanju produktivnosti rada. Zatim je 1970. godine došlo do instaliranja gatera sa dijamantskim sječivom. Nova postrojenja su rezala granit većom brzinom. Od ovog perioda, nastao je, može se reći i “zlatni period” u razvoju Industrije granita. 1972. godine postavljen je kamen temeljac za nova proizvodna postrojenja za proizvodnju finalnih proizvoda.
U novoizgrađenoj hali montirane su najmodernije mašine za obradu kamena granita, za rezanje granitnih blokova, brušenje, poliranje ploča i frezanje. Osamdesetih godina Industrija granita je bila u naponu snage. Modernizovan je i proces proizvodnje u majdanima granita. U majdanima granita godišnje je proizvedeno po 14,5 hiljada kubnih metara blokova kamena granita a na Finalnoj obradiostvareno je godišnje oko 110 hiljada kvadratnih metara poliranih ploča. Procjenjuje se da su u periodu od 1960. do 1991. godine ukupna ulaganja u razvoj kolektiva iznosila oko tri milijarde dinara.

Razvoj cjelokupne radne organizacije doprinio je boljem životnom standardu radnika čije su plaće bile redovne i dobre. Samo je pred rat, 1990. godine bilo izvjesnih kašnjenja.  Kolektiv je ulagao znatna sredstva za kolektivnu i individualnu stambenu izgradnju, društvenu ishranu, školovanje radnika i studenata, zaštitu na radu i drugo. U kolektivu je bio razvijen kulturno-zabavni i sportski život. Svake godine se, a u Povodu prvog maja, okupljao cijeli kolektiv i umirovljeni radnici na zajedniča druženja. U slučaju smrti radnika davana je posmrtna pomoć.

U Industriji granita izmijenilo se više direktora. Svi Granitovi direktori su ulagali napore za što bolji uspjeh preduzeća. Rašid Pašić bio je direktor kada je trebalo prebroditi teškoće 1956. godine jer je na pomolu bila opasnost od likvidacije  Industrije granita. Paško Lešina, viši građevinski tehničar je sve snage u kolektivu mobilisao za početak  modernizacije procesa proizvodnje. Abraham Mandić, koji je zajedno sa saradnicima razradio daljnju modernizaciju cjelokupnog procesa proizvodnje, što je rezultiralo izuzetnim poslovnim usponom.  Interesantno je istaći radnice Fatu Karić i Cvitu Mandić koje su zajedno sa svojim drugaricama godinama utovarale granitnu kocku u kamione  i željezničke vagone. U prvim godinama rada nisu imale ni zaštitne rukavice. One su kasnije dobile lakše poslove.

Industrija granita je pomagala u razvoju komunalne infrastrukture i drugih objekata u općini. Poseban doprinos preduzeća se ogledao u korištenju njegovih teških građevinskih mašina i kamiona u izgradnji objekata u mjesnim zajednicama. Industrija granita je, tokom historije, bila veliki  i nezamjenljivi oslonac u razvoju općine.

*Izvor podataka:
-Općina Jablanica u pokazateljima (1945-1992) i zdravstvo Jablanice (1945-1955) – istraživanja, dokumenti, zabilješke, sjećanja – Ante Šimić