Alfa i omega jablaničkog Folklornog asambla “Neretva”, Dijana Kukolj – Sultanić, sa folklorom se susreće još kao djevojčica, u osnovnoj školi. Nastavlja igrati u KUD-u “Pero Bilić”, a danas je iza nje 26 godina djelovanja u FA “Neretvi”. Ono po čemu je Udruženje poznato jesu Međunarodne smotre folklora, kada za vrijeme njihovog održavanja Jablanica oživi, a igre na ulicama Jablanice mame građane napolje. Tu su  i koncerti prijateljstva, mnogobrojna putovanja širom svijeta, “Glas Neretve”, i tako dalje. Na sve ovo, osvrnula se prva osoba “Neretve”, Dijana Kukolj – Sultanić.

Za početak, Dijana nam je ispričala o svojim prvim susretima sa kulturom i tradicijom naše zemlje:

“Još kao dijete, dok sam išla u osnovnu školu, voljela sam igrati, bila sam član i školskog folklora. Nakog toga postajem članica KUD-a “Pero Bilić”. Već sam igrala u prvoj postavi kada je došlo do rata, tako da prestajemo sa radom.  Slijedi jedna pauza, da bi 1994. godine, još u ratno vrijeme sa ekipom sa kojom sam se družila, djecom ovog grada, organizovala pod granatama treninge. Skupili smo se, uzeli neke kasetofone i trenirali smo tada  u podrumima, a kasnije su nam dali prostor u obdaništu, zatim u osnovnoj školi. Zatim, polovinom do polovine 1997. godine, ja sam bila koreograf i rukovodilac te neformalne grupe. Bili smo  odlučni da ne želimo djelovati u sklopu bilo kakvog nacionalnog udruženja, nego da želimo biti udruženje građana.  Međutim, zbog nekih razmirica napuštam te aktivnosti.   Tu su bili, izmeđuostalih, Mirso Hatić, Gagula Elmir, Aldijana, Samir, Husein..Bilo nas je oko 50.”

FA “Neretva” vremenom postaje i kulturni ambasador Jablanice:

“1999. godine kreću aktivnosti usmjerene prema tome da se KUD “Neretva” ponovno formira i da krene s radom. U tom periodu djelovao je i Ibrahim Efica – Fifa, kojeg sam jako poštovala . Svi smo mi bili njegova djeca, uvijek se borio za nas.  Na njegovu inicijativu vraćam se u KUD “Neretvu”. Zahvaljujući njemu, Omeru Neziriću, prof. Jusufu Begoviću, rahmetli Uzeiru Muratoviću, Ibrahimu Čiliću – Duni, napravila se skupština i krenuli smo sa radom ponovno 2003. godine. Nismo imali ništa, krenuli smo od nule. Prva kancelarija koju smo koristili bila je kancelarija Ibrahima Čilića – Dune, gdje smo mogli doći i otkucati neki dopis ili nešto tako što nam treba i ja mu se zaista zahvaljujem. Onda smo okupili oko 250 članova, a trebalo je izaći na kraj sa tolikim brojem članova. Od tadašnjeg direktora Osnovne škole “Suljo Čilić”, Rešada Šubare, dobili smo prostorije da treniramo. Tada sam radila u restoranu, a drugi dan kada bih bila slobodna organizovali bismo treninge. S obzirom na veliki broj grupa, za jedan dan bi bilo 5-6 sati treninga, dok bi sve grupe završile. To je bio jedan naporan period. Zatim smo dobili i neke finansije, pa šijemo dimije, imali smo i bijele rolke, a igrali smo bosi, u bijelim čarapama. To su bili pravi počeci. I to je tako trajalo sve do, otprilike, 2005-2006 godine, kada smo mi krenuli sa pisanjem projekata i prema kantonu i prema Federaciji i javnim ustanovama, i tako dalje.  U tom periodu smo imali i budžet, koji nije bio nešto velik, ali smo imali 1.400 KM u godini dana. To je malo novca, ali sada budžeta nemamo nikako. Tada se i puno više sredstava izdvajalo za kulturu u sklopu napisanih projekata. Upjeli smo dobiti 5.000 KM za izradu kostima, a to je inače jedini novac od Opštine koji smo dobili za izradu kostima. 2006. godine prvi put smo bili učesnici emisije TV Bingo show, kada smo dobili 9.000 KM i tada smo stali na noge, i kupili smo dosta opreme, kako tehničke tako  i kostima. Već u tom periodu, od 2003. godine, bez obzira što smo posuđivali kostime, radili smo koncerte i išli smo na smorte i van Jablanice. Odlazimo i van granica BiH, na festival u Turskoj. Od te 2006. godine pa do danas preko 30 puta smo bili ambasadori Bosne i Hercegovine, a samim tim i Jablanice, u Turskoj, Slovačkoj, Makedoniji, Kosovu, Hrvatskoj, Crnoj Gori ,Srbiji.. Jako puno smo putovali, a isto tako smo jako puno ekipa dovodili i u našu Jablanicu, kako na koncerte prijateljstva, tako i na 16. Međunarodnih smorti folklora, gdje smo uspjeli ugostiti 196 ekipa iz BiH, Makedonije, Bugarske, Holandije, Turske, Kosova, Srbije, Hrvatske…U tom periodu naš rad je bio prepoznat i šire od Jablanice. Zajedno sa ekipom iz Turske, jedne prilike je s njima došao i njihov gradonačelnik. ”

“Jedan jako dobar projekat smo napisali Republici Turskoj i 2013. bila je implementacija tog projekta. Tada su nam renovirali prostoriju, ta naša prostorija u kojoj smo boravili do tada je bila devastirana. I onda su nam nabavili novi namještaj, nabavili su nam mašine,sušilice, 24 kompleta nošnje, miksetu, mikrofone, stalke, sve što nam je trebalo. Ono što je meni posebno bitno i što mi je velika čast jeste da je naše prostorije otvorio ambasador Turske u Bosni i Hercegovini. Mi smo udruženje koje je jako mnogo manifestacija realizovalo zajedno sa LOT kućom Turske vojne misije u BiH, tako da mi je ovo posebno bitno. Na obilježavanju svakog Dana djeteta, koji se obilježava 23. aprila, mi bismo uzeli učešće. To je jedino udruženje koje je učestvovalo folklorno. Ostalo su bile dodjele nagrada  i slično. Dva puta smo za Tursku vojnu misiju u Butmiru radili cjelovečernje koncerte. Kada je bilo uvođenje turskog jezika i književnosti na fakultet “Džemal Bijedić” u Mostaru mi smo pravili program u čast svečanosti, zatim kada je Tika otvarala Dom kulture u Fojnici, kada je dolazio ministar kulture Republike Turske,  imali smo priliku da budemo ulesnici na otvorenju. Zatim, Republika Turska je finansirala i otvorenje mosta u Konjicu, gdje smo učestvovali zajedno sa “Preporodom” iz Konjica. 2019. godine imali smo čast da otvorimo najveću sportsku manifestaciju u Bosni i Hercegovini iza rata, a to je EJOF- European Youth Olympic Festival. Snimili smo značajan broj  emisija  kulturnog sadržaja za Federalnu televiziju, Hayat,  Tursku radio televiziju, i tako dalje. Prilikom organizacija Međunarodnih smotri folklora, želim da se zahvalim narodu Jablanice.  Za svo to vrijeme prošlo je jako nogo omladine kroz FA “Neretvu” i ono  na što sam ja posebno ponosna jeste da niti u jednom momentu nismo odustali od Međunarodne smotre folklora.. Taj narod Jablanice je uvijek bio spreman da goste primi u kuću i da skuha hranu za goste. Tako da niko iz Jablanice nije otišao nezadovoljan.  U tom periodu, do 2009. godine smo bili nosioci i organizatori prvomajske budilice, međutim nekad davno, kada sam ja bila dijete, KUD “Pero Bilić” nije bio nosioc, nego učesnik.  Tako da iza rata, iza 1995. godine, sve prelazi na udruženja. Nismo imali nikakve finansije,  i dokle smo uspijevali da skupimo finansije radili smo tu organizaciju i želja nam je bila da budilica ostane tradicionalna. Međutim, nismo se više mogli nositi sa tim troškovima, jer od 2012. godine više nemamo ni budžeta. Što se tiče projekata na nivou Opštine,  tih nekih 20.000 KM koje izdvajaju za kulturu i kažu da su to projekti pri UNDP-u, imamo komisiju koja vodi te projekte, no džaba nam bodovanje, na kraju svi dobijemo po hiljadu KM i šta da radimo sa tom hiljadom i kada je u pitanju Smotra folklora i Festival pjevača amatera, prvomajski uranak, Koncert prijateljstva i tako dalje. Tako da smo se povukli u tom smislu borbe za naše finansije, jer nismo naišli na razumijevanje. U našoj Općini ne postoji transfer za kulturu. Ako kod mene u folkloru ima 100 članova, Likovno udruženje 50, Preporod 30, Galeb koliko već ima, šta je sa tom djecom, zašto oni ne zaslužuju budžet? Trebamo se ugledati na Konjic, Hadžiće…, gdje se itekako vodi računa  i ulaže u kulturu. Ipak, želim se zahvaliti Ministarstvu trgovine, turizma i zaštite okoliša HNK, Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK, Federalnom ministarstvu , BH Telecomu, BH poštama, Lutriji BiH, AD Harbi, Badžak Jasminu, i svim jablaničkim privrednicima – da nije tih ljudi mi bismo davno stavili ključ u bravu.”

Dijana se maksimalno posvetila djeci koja su članovi ansambla, a kako kaže, njeni članovi joj to i uzvraćaju:

“Sa djecom i omladinom je sigurno najljepše raditi. Bez obzira na kakve probleme nailazimo kao udruženje,tipa obezbjeđenja finansiranja našeg rada,putovanja,organizacije manifestacija koje mi realizujemo,nabavka i kupovina tehnike,narodnih nošnji itd… Preko dvadeset godina radim i družim se sa djecom najmanje barem dva puta sedmično na redovnim probama folklora.  Folklorni ansambl Neretva ima jako puno aktivnosti,organizacija manifestacija u lokalnoj sredini,učešća na koncertima i smotrama folklora širom BiH, učešće u snimanju emisija kulturnog sadržaja, učešća na festivalima van granica BiH.  Kada sumiramo rezultate jedne godine nekih šezdeset do sedamdeset dana mi provodimo zajedno. Na sve pobrojano kada dodamo sastanke,podjelu i vraćanje nošnje,pripreme koje slijede  za organizaciju i realizaciju manifestacija,pisanje projekata i obezbjeđivanje sredstava za iste,odlazak na seminare,mogu slobodno reći da je folklor moj život.  Raditi sa djecom meni predstavlja zadovoljstvo,  iako nije uvijek med i mlijeko iz ovog ili onog razloga nebitno,ali evo  ni sama ne znam zašto, nikada nisam odustala.  Što se tiče brojnosti djece i omladine u našem udruženju,govorim o vremenu prije pandemije,to je oko stotinu,stotinu dvadeset članova. Podjeljeni su u tri  ansambla  koja imaju po dvije probe sedmično u trajanju od sat i po do dva sata ,zavisno od uzrasta.  Trenutno u udruženju imamo omladinu koja su članovi udruzenja petnaest i više godina i to je prva postava našeg udruženja, zaista reprezentativna.  Mnogo nastupa i putovanja je iza njih a posebno ističem otvorenje Omladinskih zimskih olimpijskih igara Eyof 2019.  Biti član deset,petnaest i više godina je dovoljan pokazatelj kako se zavoli folklor. Folklor nije samo igra,tu su predivna druženja, putovanja i sve ono lijepo čega se sjećamo kroz život.  Hvala dragom Bogu kroz ovih dvadeset i više godina, preko trideset festivala van granica naše zemlje gdje smo ostajali i po 10 dana, stotine smotri i koncerata u našoj zemlji, odlazili smo zajedno i zajedno se vracali živi,zdravi i veseli,što i jeste najbitnije. Rad sa djecom i omladinom jeste najljepši ,ali mora biti obostrano poštovanje,moraju se znati i poštovati pravila i vjerujte rezultat neće izostati.   Kako kaže naš narod,ko radi on i griješi, tako je i kod nas, bilo da sam ja u pitanju ili djeca. Greške gledamo da popravimo,trudimo se da ih ne ponavljamo i idemo dalje.”

Za kraj, daljnji planovi “Neretve” su širenje pozitivne energije i čuvanje tradicije BiH:

“Što se daljnjih planova tiče, mi se nadamo da će ova pandemija ubrzo stati, da ćemo se vratiti nekom normalnom životu. Planiramo zadržati Festival pjevača- amatera Glas Neretve, da zadržimo Koncert prijateljstva, da zadržimo Međunarodnu smotru folklora, da putujemo, kao što smo do sada putovali, da širimo pozivitnu energiju i da čuvamo kulturu i tradiciju naše BiH. S obzirom da smo Udruženje, kao i ostala Udruženja, koje odgaja omladinu, želimo da ta djeca imaju gdje doći, da imaju i drugu kuću mimo svoje vlastite. Tokom cijele godine nama se djeca pridružuju, neki se nađu tu, neki ne. U ovih 26 godina imamo uvijek preko 100 članova, što je dokaz da se radi dobro i da to treba nastaviti i dalje.”