Sa početkom nove  polusezone, jablanički košarkaši su dobili i novog trenera seniorske ekipe – gospodina Adnana Hodžića. Hodžić iza sebe ima 18 godina dugu košarkašku karijeru, te isto toliko godina i trenerskog iskustva.

Adnan Hodžić svoje prve košarkaške korake napravio je u Lukavcu. Ubrzo svoje bavljenje košarkom nastavlja u Tuzli, a igrao je i u Turskoj i Njemačkoj, kao i za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Bogato trenersko iskustvo uključuje organizaciju škole košarke, bio je trener svih selekcija od onih najmlađih do najstarijih.  Ovim putem predstavljamo novog trenera Košarkaškog kluba “Turbina” Jablanica, Adnan Hodžića.

Poštovani gospodine Hodžić, možete li se, za početak našeg razgovora, kratko osvrnuti na Vašu bogatu igračku i trenersku karijeru?

-U Lukavcu završavam osnovnu školu  i tu pravim i prve košarkaške korake. Nakon toga sam prešao da se školujem i igram košarku u Tuzli.  Tu sam prošao sve kategorije kluba. Što se Tuzle tiče, osvajali smo prvenstva, sa kadetima i  juniorima smo bili prvaci Bosne i Hercegovine. Nakon tih selekcija nastavljam da igram za prvi tim, sve do ratnih dešavanja, kada odlazim da igram u Tursku i tu sam se zadržao 3 godine, zatim je uslijedila  jedna godina igranja u Njemačkoj. Nakon toga se vraćam u moj klub Slobodu, gdje sam i 1999. godine, zbog povreda, završio igračku karijeru. Igrao sam za kadetsku, juniorsku, i seniorsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Kao igrač sam imao i to Evropsko prvenstvo 1997. godine u Španiji. Nakon  završetka igračke nastavljam i sa trenerskom karijerom. 18 godina sam aktivno igrao košarku, a evo sve do sada sam i 18 godina trener.  I kao trener sam prošao sve selekcije – od organizacije škole košarke, koja je brojala 800 članova, tamo 2001. godine, pa pioniri, kadeti, juniori, omladinci, prvi tim.  Kao trener sam počeo zaista od početka i prošao sve selekcije, pa sve do prvog tima. U ABA Ligi sam bio pomoćnik Velimiru Vukašiću, a samostalno sam vodio OKK “Sloboda”, dvije godine. Imam iskustva i A1 lige, vodio sam Gračanicu i Srebrenik po jednu sezonu. Nakon tog prvog tima, zadnjih 4-5 godina sam bio fokusiran na juniorski pogon. Kao trener sam bio u juniorskoj i seniorskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine, kao pomoćni trener. Bio sam sa trenerom Bajramovićem na Evropskom prvenstvu u Beogradu 2005. godine.

Pored bavljenja košarkom, uspjeli ste završiti i studije?

-Tako je, pored košarkaške karijere, uspio sam završiti i studije. Doktorirao sam u Sarajevu kod profesora Rađe. To mi je pomoglo da dobijem neku cijelu sliku, da sastavim taj praktični dio sa teorijom. I moja tema na doktoratu je bila mlađe selekcije, vezano za testiranja u tri države, Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Srbija, tako da sam kroz taj rad dobio mnogo novih informacija i to je kompletiralo moje znanje. Trenerski posao je takav, uvijek se može i mora napredovati, uvijek se može dalje školovati i to je jedna nepresušna oblast što se tiče nadogradnje znanja i usavršavanja.

Poznato je da ste radili i sa Mirzom Teletovićem. Možemo li čuti nešto više o Vašem poznanstvu?

-Moj dolazak u Turbinu je povezan sa Mirzom Teletovićem. U vrijeme kada sam ja završio moju igračku karijeru zbog povrede, postao sam prvi trener kadetske ekipe, a Mirza je  tada došao u Tuzlu. I tada smo se upoznali i zajedno smo radili 3 godine u Tuzli, kroz te juniorske  i kadetske selekcije. Tu smo pratili Mirzin napredak. Mirza zatim dolazi u prvi tim, a u tom periodu i ja počinjem rad sa prvim timom, pa tako i nastavljamo suradnju. Od tada traje naš kontakt. I dan danas smo u kontaktu, pratio sam njegovu karijeru čitavo vrijeme. Eto, nakon toliko godina opet su nam se putevi ukrstili. Prvo, Mirza je došao na mjesto predsjednika košarkaškog saveza, on je čovjek koji ima vizije i koji je posložio neke osnovne stvari tamo i uspio sve staviti na čvrste noge. Tu počinje jedna priča rada sa mladima i stvara se baza mladih igrača polako i crpljenja novih košarkaša. Slabije se radilo sa mladima i djeca odlaze u druge države, tako da se Mirzinim dolaskom nešto uradilo i po tom pitanju.

Kakva su Vaša očekivanja kao trenera od ove polusezone?

-Moja očekivanja za ovu polusezonu su visoka, ja sam takav kao trener i mi idemo na svaku pobjedu. Jablanica je poznata kao stabilan A1 ligaš i sada taj prvi dio prvenstva nije baš krenuo dobro, nekoliko igrača je otišlo, malo su se tu neke stvari izdešavale. No, mi u ovaj drugi dio ulazimo sa jačim kadrom i svi zajendo ćemo pokušati uraditi najbolje što možemo.
Idemo skupiti što više pobjeda pa ćemo vidjeti na kraju rezultat. Neću da razmišljam o opstanku, mi imamo dobru ekipu sada, svjesni smo svojih kvaliteta i mogućnosti i cilj su nam sve pobjede. Sviđa mi se entuzijazam ljudi oko kluba, i predsjednika i trenera koji su tu bili i iznijeli najveći teret i taj entuzijazam i ljubav samog MIrze Teletovića koji je tu sa nama cijelo vrijeme prisutan. Uprava je napravila dobre poteze na ovom prelaznom roku. Dobili smo kvalitetne igrače i sada je rotacija mnogo veća. Sada je ovo odlična ekipa za A1 ligu, ima dosta i domaćih igrača. To je uvijek okosnica ekipe i najveći teret nose upravo oni, dolaze redovni i treniraju, vole svoj klub. Kada je takva situacija onda je lako i dovesti ta 2-3 igrača sa strane koji će pojačati sve to. Treba dovest nekoga ko će dodatno pojačati kvalitet tih domaćih igrača, a ako dovedete nekoga ko je u rangu domaćih ili slabiji, to onda nije uredu. Tako da je i sa te strane dobro, ali ne bismo mogli ništa bez domaćih igrača s kojima sam zaista oduševljen. Koliko sam do sada vidio oni su radni i fanatični, bore se za svoj klub maksimalno, kao što i treba da bude.

Upoznati ste i sa stanjem u mlađim selekcijama što se tiče Košarkaškog kluba “Turbina”?

-Što se tiče mlađih selekcija tu sam upoznat nešto više, jer sam duže radio sa pionirima. Ima tu jedna fina generacija, mala je baza, fali nam igrača samo. Ali ipak je to jedna lijepa generacija, ta 2008. godišta. Kadeti su isto tako dobri, ima tu nekoliko djece  na koje treba obratiti pažnju i o njima  treba voditi računa. To se može nadograditi i sada u narednom periodu napraviti  neke kampove, kako bismo malo proširili bazu i cilj je motivisati još više djece da dođu u košarku.